Mario Vinković – Ne tuguj mi voljena ravnico

0

NE TUGUJ MI VOLJENA RAVNICO

Ne tuguj mi voljena ravnico
Već zapivaj pismu iz sveg glasa
Zasviraj mi voljena samico
Nek se zlatom polje zatalasa.

Di na svitu ima takvog raja,
Ko ravnica kad njedra raskrili
Di se duša nektara napaja
Ko u tebi zavicaju mili.

Vitar silni nek sokole budi
Nek po cilom svitu zlata nose
Slavonija ne moze bez ljudi
Sto se svojom tkanicom ponose.

MARIO VINKOVIĆ-DADA


Mario Vinković zvani Dada, rođen 02.03.1962. u Bošnjacima od majke Katarine i oca Antuna.
Osnovnu školu pohađao u Bošnjacima, a srednju završio u Karlovcu. 1986. godine zaposlio se u šumariji Vrbanja.
Bio je sudionik Domovinskog rata, čovjek koji živi i diše Slavoniju, Cvelferiju.
Iza njega su 3 knjige od kojih je posljednja izašla tek nedavno pod nazivom “ISPOD KAPE ŠOKAČKE”.
Svojim stihovima,a i djelom čuva stare običaje od zaborava.
Slavonija je nepresušan izvor njegovim pjesmama i zato je zaslužio biti spomenut prvo na lokalnoj razini, a zatim i nadalje.

Podjeli

Komentiraj