Slavonci ih bacaju i pale, Talijani prodaju!

0

Oklasak je ono što ostane kada se okruni kukuruz. Zanimljivo je da je to jedna od riječi koja, prema Wikipediji, ima najviše sinonima u hrvatskom jeziku: ajdamak, bat, batakljuša, bataljika, batučak, batuček, batuk, baturak, baturice, čepina, čokotinja, čokot, ćuka, kic, klas, klasina, klasinec, klasovina, klasovinje, kočanj, kocen, komaljika, komušina, korun, kukuruzina, kumina, kureljica, kuruška, oklipak, okoma, okomak, okomina, okrunica, orušek, otučak, paćika, patura, paturica, rucelj, rucl, rulina, šapurika, ščavina, šepurina, štruk, tekun, tulina, tulinek i dr. Možda ima još koji sinonim, jer se u svakom kraju drukčije zove.

Zbog čega ova bilješka o oklasku(čokotu)?

Ovih dana dok sam pripremao jednu reportažu u Ugarcima, selu smještenom u prelijepom krajoliku oko 8 kilometara sjeverozapadno od Požege, neki mještani potužili su se na divlju deponiju otpada na kraju sela, nešto možda više od stotinjak metara od posljednje kuće, na raskrižju dvaju poljskih putova koja onečišćuje i nagrđuje okoliš.

Tu se svakodnevno dimi, nesavjesni pojedinci dovoze razni otpad: od piljevine i kukuruznih oklasaka, do plastike, starih kauča, cipela, gumenih čizama… I tko zna čega tu sve nema“, rekla mi je jedna žena i zamolila da joj ne spominjem ime da ne bi imala problema.

Vatra gori u Ugarcima

Kiselo se nasmijala i dodala da valjda mora tako biti, vatra danima gori vjerojatno zbog slikovitog naziva sela. Dobilo je ime prema ugarcima, ostacima djelomice izgorjelog drva. Na to upućuje i zanimljiva narodna legenda koja kaže da je selo Ugarci dobilo ime jer su seljani Turke istjerali bacajući vrele ugarke iz zapaljene peći, odnosno vatre.

Posebna je priča što na tu paljevinu na otvorenom, u blizini usjeva ne reagira ni Javna vatrogasna postrojba Požega, ni Državna služba za zaštitu i spašavanje. Kažu, nitko to nije službeno prijavio!

Gosti se čude

One savjesnije stanovnike Ugaraka smeta smrdljivi dim koji se širi po selu, ali i po uzornim poljoprivrednim površinama i nastambama za stoku biodinamičkog gospodarstva “Drvo života” koje često posjećuju gosti iz Švicarske, Austrije, Njemačke, Mađarske i čude se kako je to moguće u jednoj lijepoj i civiliziranoj zemlji!!!

Kada sam pričicu sa fotografijama objavio na facebooku, bilo je nekoliko zanimljivih i kritički intoniranih komentara. Uz osudu neodgovornog ponašanja nije im jasno kako pojedinci bacaju i spaljuju ostatke kukuruza.

Smeće je je nešto što za Ugarčane nije sramota, to je jednostavno njihov stil života. Na žalost, stidimo se mi koji okolo sadimo cvijeće i drveće koji u takom okruženju moramo dočekivati goste“, Milka Grgić Marić.Seljak osta seljak, od ovih kukuruznih oklasaka se može dobro i dugo ugrijati po zimi“, napisao je Saša Perica.

Nekoliko stotina eura u pepeo

…kod pravih stočara se i baturak melje, a piljevina je za grijanje. Čak i u proizvodnju može ići, sigurno i za izvoz“, sugerira Josip Agatić. “Ovdje gdje živim 3 kg okomaka košta 3,20 eura upakiranih u vrećicu za pečenje roštilja“, napisao je Antn De Vila iz Rešetara kod Nove Gradiške, koji živi i radi u Italiji. Potrudio se i danas mi poslao nekoliko fotografija upakiranih oklasaka koje je snimio u jednoj talijanskoj prodavaonici. Malo se prevario u cijeni, na računu se vidi da tri kilograma tog “otpada” od kukuruza stoji 2,39 eura!

U usporedbi sa ovom cijenom pakiranih oklasaka u Italiji, na povećoj hrpi u Ugarcima u dim i pepeo pretvorit će se vrijednost od nekoliko stotina eura. A takvih hrpa oklasaka bačenih uz ceste, u vodotoke, šumarke u Slavoniji ima puno. Može li ova bilješka kao mala ideja poslužiti nekome u Hrvatskoj tko ima poduzetničkog duha da se pozabavi pakiranjem i prodajom kukuruznog “otpada”. Zašto se i u Hrvatskoj ne bi prodavali oklasci za roštilj. De Vila kaže da je meso ukusnije kada se roštilja na oklascima.

Agroklub.com

Podjeli

Komentiraj